Danas već i ptice na grani pjevaju o preopterećenosti informacijama, ogromnoj količini podataka kojim nas redovito zasipaju i sve težim razdvajanjem žita od kukolja. To se uvelike odnosi i na e-mailove – često se iznenadim kad vidim kako ljudi upravljaju vlastitim inboxom i, općenito, e-mailovima, što spremaju i backupiraju, što automatski brišu i kako se u tome svemu snalaze. Prije Microsofta broj mailova s kojima sam se dnevno susretao je bio relativno malen i sve sam držao u glavnom direktoriju s nekoliko specifičnih poddirektorija. Zapravo, i e-mail sustav je bio drukčiji – radilo se o običnom POP3 principu u kojem se svi e-mailovi skidaju lokalno. prvenstveno zbog tadašnjih ograničenja na prostor na poslužitelju.

Danas sam itekako zadovoljan korisnik Exchange Servera, što je možda očekivano uzme li se u obzir gdje radim. Exchange omogućava držanje e-mailova na serveru i spremanje u lokalne mape, takozvane Personal Foldere (zapravo, to se može postići i na svakom klasičnom POP3 e-mail sustavu). Po dolasku u Microsoft, netko me upozorio da promislim kako ću si organizirati e-mailove, što ću držati na serveru, što ću spremati u lokalne mape, a što ću arhivirati. Nisam to shvaćao toliko ozbiljno (ne’š ti problema složiti mailove), ali na svu sreću sam odabrao dobar način, a on se može svesti na nekoliko konkretnih savjeta:

• Sve e-mailove na kojima nešto radim ili su mi nužni u svakodnevnom poslu držim na poslužitelju, odnosno u inboxu
• Sve e-mailove s kojima sam završio ručno pospremam u lokalnu mapu za trenutnu godinu
• Stare e-mailove iz lokalne mape arhiviram u posebne lokalne mape za svaku godinu

Zvuči jednostavno, ali iskreno, nisam vidio puno kolega sa sličnim principom. Rezultat ovakvog pristupa jest da u prosjeku imam 40-ak e-mailova na poslužitelju, odnosno u inboxu, što se sinkronizira i s mojim mobitelom, a mogu im pristupiti i preko Outlook Web Accessa. S druge strane, sve završene stvari lako pronalazim (ako mi uopće i trebaju) u lokalnoj mapi za trenutnu godinu. Ovako ni ne brišem e-mailove, samo ih pohranjujem u neki od poddirektorija lokalne mape, koji su pak organizirani za interne e-mailove po grupama i ljudima, te eksterne e-mailove po tvrtkama ili važnijim duljim projektima.

Lokalna mapa mi je za ovu godinu već narasla na više od 2 GB. Računajući to u broju e-mailova naprema broju radnih dana (recimo da je do sada bilo 225 radnih dana ove godine, više-manje, ne računajući godišnje odmore), saznao sam da sam dosad poslao 2826 mailova, što daje oko 12 poslanih e-mailova dnevno (zapravo, 12.56, ali teško mi je pojmiti tih 0.56 mailova poslanih svaki dan). A ove godine sam mijenjao posao i bio puno više van ureda. Gledajući samo primljene e-mailove i ne računajući kojekakve interne ili eksterne mailing liste ili distribucijske grupe, dobio sam oko 6400 mailova, što je više od 28 mailova dnevno. Pročitanih i odrađenih, na bilo koji način. Primjerice, samo u vezi WinDaysa sam ove godine primio 644 e-mailova od ljudi van ureda, znači ne-Microsoftovaca.

Toliko o količini informacija, a e-mailovi nisu jedina dimenzija komunikacije. Nema tog sustava koji će nam pomoći biti organizirani, ako se sami ne znamo organizirati. Naravno, svako zna kako njemu paše i kako je najproduktivniji, no čisto sumnjam da neki koncepti koje sam vidio imaju i “o” od organiziranosti… Kako vi organizirate svoje e-mailove i s kojom se količinom e-mailova svakodnevno nosite?

U posljednja dva-tri tjedna javilo mi se mnoštvo prijatelja, nekoliko i već zaboravljenih, a i neki koje još i ne poznajem – razlog tome je reklama u dnu Windows Live Messengeru (i vjerojatno Hotmailu) na kojoj piše “Luka Abrus druži se s pravom ekipom!”.

Microsoftove demonstracije i primjeri često se vrte oko ljudi, odnosno prikazuju se neka imena, bilo da se prezentiraju mogućnost komunikacije, poslovne inteligencije ili pak budućnosti računarstva. Uvijek netko s nekim komunicira, stvara neke datoteke i vide se konkretna imena ljudi i tvrtki. Iz tog razloga Microsoft interno održava listu “čistih” imena, odnosno imena koja se smiju koristiti bez straha da će netko biti tužen. Primjere imena tvrtki ste već sigurno vidjeli, recimo AdventureWorks, Contoso ili pak popularni Northwind (ima čak o tome i na Wikipediji). Za imena ljudi je pak postojala lista gdje se svaki zaposlenik mogao prijaviti i dozvoliti korištenje njegovog imena u demonstracijama ili reklama. To je do nas došlo prije skoro 5 godina i većina nas se prijavila.

Od tada, naišao sam na svoje ime u nekoliko demonstracija (ima recimo primjera na MSDN-u) i promotivnih videa, a naišao sam na imena i niza drugih ljudi iz ureda (primjerice, na slikama pri instalaciji Messengera). A eto, sad je moje ime iskorišteno u reklami za integraciju Facebooka i Messengera – sasvim slučajno, ali bar sam se čuo s mnogim prijateljima!

U svjetlu nedavnog Dana neovisnosti, evo još jedne priče o neovisnosti. Tko kaže da su karijere u IT-u jednolične? Velimir Žagar, moj bivši kolega u DPE grupi u Microsoftu Hrvatska, otišao je nedavno iz Microsofta i napravio nešto za nas neočekivano. Nije se zaposlio u partnerskoj tvrtki, nije preuzeo tim koji se bavi Microsoftovim tehnologijama, nije postao savjetnik za Microsoftova rješenja, nije postao voditelj prodaje Microsoftovih rješenja…

Velimir je otvorio restoran. U Microsoftu se bavio akademskim programima, organizirao Imagine Cup natjecanja, radio s fakultetima i obrazovnim ustanovama, bavio se tehnologijom i njenom primjenom u edukaciji, a i novim modelima edukacije o tehnologiji. Jedno Imagine Cup putovanje ga je odvelo u Grčku, gdje je vjerojatno sve to i počelo – danas Velimir vodi grčki restoran Hellas u Zagrebu. Sam restoran je otvoren nedavno, krajem rujna ako se ne varam, i eto već i prve kritike (ili bolje rečeno, pohvale) u Vjesniku. Koga zanima kako izgleda post-IT karijera, neka navrati na Opatovinu u centru Zagreba i isproba grčke delicije.

Velimiru sretno, a nama svima u IT-u čisto za razmišljanje… :)

[Dodatak 19.10.2009] Restoran Hellas ima i svoju stranicu - www.hellas.com.hr. Dobar tek!

Dobro došli na moj novi / stari blog - adresa je nova, sadržaj je zasad većinom stari, no to će se vrlo brzo promijeniti. Odlučio sam se za prelazak s Blogera koji je zaista kvalitetan blog sustav i po nekim rješenjima daleko ispred domaće i mnoge strane konkurencije, no u nekima ipak kaska. Prelaskom na vlastitu domenu abrus.info, napravio sam novu osobnu stranicu, a i pokrenuo blog temeljen na sustavu BlogEngine.net.

Za BlogEngine imam doista samo riječi hvale – radi se o open-source rješenju na ASP.NET-u koji ima sve što bi i svaki blog trebao imati, u potpunosti je prilagodljiv, a meni najveća novost je mogućnost pisanja i uređivanja sadržaja kroz Windows Live Writer. To je alat iz Windows Live obitelji proizvoda (kao i Messenger, Movie Maker i drugi) i u potpunosti se integrira, među ostalim, i s blogovima temeljenim na BlogEngineu. A ima i ugrađenu provjeru pravopisa! Zato je i bilo više nego lako premjestiti sve postove sa starog bloga na novi.

U svakom slučaju, bez pisanja se ne može pa ću se i dalje baviti meni srodnim stvarima – tehnologijom, rješenjima i događanjima. Čitamo se!

Prošli mjeseci, završila zima, a od mog zadnjeg posta prošlo je više od 3 mjeseca. U međuvremenu se štošta promijenilo pa da otvorim novu sezonu bloga, krenut ću redom.

Početkom veljače promijenio sam posao, odnosno poziciju unutar Microsofta. Dosad sam bio dijelom DPE (Developer & Platform Evangelism) grupe koja se bavila razvojnim alatima, platformom, tehnologijom, webom, radom s partnerima, korisnicima, i s čim već ne, i prešao u EPG (Enterprise Partner Group) grupu koja se bavi velikim korisnicima i partnerima. Nova pozicija nosi titulu Enterprise Technology Specialist te radim na pre-sales tehničkim aktivnostima. Više o tome i konkretnim stvarima kojima se bavim (a većina na neki način uključuje tehnologiju) bit će riječi na ovom blogu u narednim mjesecima.

Promijenili smo i koncept WinDaysa – umjesto jedne konferencije imamo čak tri. Radi se o poslovnoj konferenciji koja se održava u ponedjeljak i utorak, 20. i 21. travnja, zatim tehnološkoj, koja se održava od utorka do četvrtka, odnosno od 21. do 23. travnja, te na koncu virtualnoj konferenciji, koja se održava prije, poslije i za vrijeme konferencije, s posebnim virtualnim danom u petak, 24. travnja. Više o svemu mogli ste čitati na bezbroj mjesta u proteklih par mjeseci, a za sve nove informacije uputit ću vas na službene stranice konferencije. Zapravo smo podijelili konferencije po sadržaju (poslovnu i tehnološku) te im dodali virtualni omotač, pa tako i ne očekujemo da će se smanjiti ukupni broj posjetitelja, već jednostavno podijeliti po konferencijama. U praktičnom smislu, kondenzirali smo odgovarajući sadržaj i time uštedjeli ljudima vrijeme potrebno za konferenciju i druge troškove puta.

Upravo ovih dana i dižemo novi portal konferencije na adresi www.mswindays.com. On će biti okosnica virtualne konferencije te će nuditi veliku količinu snimljenog kvalitetnog poslovnog i tehničkog sadržaja. Kao što vidite i po adresi, nismo se vezali uz određenu godinu, pa će taj portal nastaviti postojati i u narednim godinama, a samo ćemo ga obogaćivati sadržajem. Službeno krećemo od sljedećeg tjedna, a do tada poliramo detalje i sređujemo sitnice. Na samom portalu ćemo imati i live streaming ključnih dijelova konferencije, kao što su otvaranje konferencije te keynote predavanja, pa ukoliko nećete moći sudjelovati na samoj konferenciji, spojite se virtualno. Više o sadržaju portala bit će riječi kad ga malo napunimo – planovi su veliki!

U međuvremenu smo završili i WinDays Mrežu, posebno izdanje časopisa Mreža za WinDays konferenciju. Časopis će dobiti svi sudionici konferencije u konferencijskoj torbi, a moći će ga se čitati i na kiosku uz izdanje Mreže za svibanj. Ove godine okupili smo 30-ak autora i napunili ni više ni manje nego 100 stranica sadržaja. WinDays Mreža je jučer krenula u tisak, danas sam dobio PDF, i čak mi je žao što neke sadržaje ne mogu podijeliti s vama prije WinDaysa.

Ove godine na WinDaysima imam ulogu glavnog urednika sadržaja konferencije WinDays 9 Technology, odnosno tehnološke konferencije (ovo je preočito, ali s obzirom da prije nisam naveo imena tri WinDays konferencije, evo ih sad – WinDays 9 Business, WinDays 9 Technology i WinDays 9 Virtual). Samu konferenciju će činiti 114 tehničkih predavanja, a posebnost ove godine činit će keynote predavanja u srijedu i četvrtak ujutro. Na tim predavanjima ćemo okupiti sve sudionike i donijeti im najvažniji pregled novosti iz dva područja – iz developerskog svijeta te iz sistemaškog svijeta. Naravno da će Windowsi 7 biti prožeti kroz oba keynotea.

Odsad dalje nastavljam u revijalnom tonu – malo o tehnologijama, malo o proizvodima, malo o rješenjima koji sve to kombiniraju, a malo o zanimljivostima iz Microsoftovog svijeta koje nemaju nikakve veze s mojim dnevnim poslom, ali me svejedno uspijevaju oduševiti. Čitamo se!

Možda ste već čuli za Mojave eksperiment, zanimljivo istraživanje percepcije ljudi o operacijskom sustavu Windows Vista, nedavno ga je na svom blogu spomenuo i Ratko. Ukratko, korisnicima koji su imali negativnu percepciju o Windows Visti predstavili su novi Microsoftov operacijski sustav, Mojave. Nakon što se 9 od 10 njih pozitivno izrazilo o njegovim značajkama, otkriveno im je da se zapravo radi o mogućnostima Windows Viste. Kriva percepcija nije ništa novo, o tome se mogu pisati knjige i knjige, no ovakvo istraživanje će vjerojatno pomoći ekipi zaduženoj za proizvode iz obitelji Windows da lakše otkrije gdje i kad točno su stvari otišle u krivom smjeru. Mene navodi da se zapitam kakva je moja percepcija nekih drugih proizvoda i zašto je tomu tako…

No percepcija o Windows Visti nije tema ovog posta, već same web-stranice posvećene Mojave eksperimentu. U zadnje vrijeme stalno nailazim na odlična sučelja napravljena u Silverlightu, no o ovome se isplati napisati par riječi. Zapravo, riječi su suvišne i nema smisla prepričavati o čemu se radi, kad vas samo jedan klik dijeli od odgovora – KLIK. Izvrstan primjer kako na pregledan način prikazati velik broj multimedijalnog sadržaja u obliku video clouda. Imate li možda vlastitih sličnih primjera?

Konferencija TechEd Developers održana prošlog tjedna u Barceloni bila je poprilično zanimljiva. Okupila je oko 4000 ljudi iz Europe uz ponekog gosta s Bliskog istoka i iz Amerike, a na konferenciji je bilo i 30-ak ljudi iz Hrvatske. Mnogi od njih su tu bili po službenoj dužnosti, kao stručnjaci na Ask the Experts štandovima (vidi tekst na portalu net.hr), kao voditelji Hands-On Labova, kao izlagači (Ekobit), kao predavači, kao igrači na dostupnim Xbox konzolama (OK, ovo možda nije službena dužnost) ili tek kao standardni sudionici. Konferencija je trajala 5 dana, a zajedno s IT Forumom koji traje ovaj tjedan, donijela više od 900 predavanja. Konferencija kao konferencija, većini je poslužila za informiranje o različitim novim i starim tehnologijama za koje nikako da se nađe vremena za proučavanje i druženje s domaćom ekipom te eventualno upoznavanje stranih predavača i najrazličitije tehničke diskusije.

U onom neformalnom dijelu konferencije bilo je svakakvih priča pa evo nekoliko zanimljivijih detalja. Recimo, saznao sam za apsolutno legendarne reklame koje je John Cleese radio za Compaq. Danas su sve dostupne na YouTubeu, a moji favoriti su "Portable 2 compared to a fish" ("nothing to choose in between them so far", "a fish, on the other hand, can't remember a thing"), "I wouldn't watch this commercial" ("bull story about it being made with 386 chips and 32 bits of a bus") i "How to spell Compaq". Ima ih još hrpa pa uhvatite li vremena, bacite pogled…

Tko bi rekao da se talent za pisanje hardcore informatičkih članaka može upotrijebiti i u druge svrhe - koga zanima kakva su se literarna djela predstavila i tko se s čime imao pohvaliti nakon službenog završetka hrvatskog country drinka, pogledajte  na Booksi. U svakom slučaju, čestitke na originalnosti, a tko ipak više voli IT tekstove, evo par djela istog autora (link #1, link #2, referenca).

S video zapisima s ATD-a još uvijek imamo sitnijih problema, ali bi do kraja ovog tjedna sve trebalo biti dostupno na webu. Do tada, na već spominjanoj adresi atd3.inside.hr možete pronaći sva predavanja, demonstracije i video zapise većine predavanja (nedostaju samo snimke dva predavanja, no to su keynote i Silverlight predavanje).

Također, community organizira natjecanje u izradi Silverlight aplikacija. Cijeli projekt je u izradi, a predvodi ga Dobriša Adamec. Ovdje još nemam spremam link, ali čisto za informaciju da se na tome radi i da ćete uskoro moći "unovčiti" svoje eksperimentiranje sa Silverlightom i osvojiti neku od nagrada.

I za kraj, malo o browserima – naletio sam na novu statistiku XiTi Monitora koja pokazuje stabilizaciju Firefoxa u europskim zemljama, uz istovremeni pad u Hrvatskoj. Prema njihovim podacima u Hrvatskoj je u kolovozu Firefox koristilo 32,2% korisnika, da bi ta brojka u rujnu pala na 29,1%. Radi se o povećem padu pa pretpostavljam da je problem u mjerenju (da li brojki za kolovoz ili brojki za rujan, vidjet ćemo sa sljedećim istraživanjem). Iako to ide na ruku Internet Exploreru 7, ipak bih želio vidjeti razlog toj promjeni. Zanimljiv je i podatak da Firefox 2 nosi čak 88% svih Firefox preglednika, a Internet Explorer 7 tek 35% svih Internet Explorera. Eto, čisto za razmišljanje…

Da se malo odmaknem od tema vezanih usko uz Microsoft, jer, uostalom, ovaj blog i nisam pokrenuo da bih pisao samo o tome. Ideja mi je bila piskarati o IT-u i tehnologiji, no kako me poslu najviše nekim čudom bombardiraju i privlače teme vezane uz Microsoft, dosad eto možda i nije bilo previše prilike. No već danima razmišljam o Out Of Officeu kao konceptu. Ideja je odlična – vi odete na poslovni put ili godišnji, a svi koji vam pošalju mail u tom razdoblju dobiju automatsku povratnu poruku kako ste odsutni i da vjerojatno nećete odgovoriti odmah na mail.

No danas i kad ste stalno u uredu, na mnoge mailove nećete odmah odgovoriti. U Inboxu držim samo one stvari koje još treba odraditi ili im se barem malo posvetiti i trenutno broj mailova stoji na 41. Uglavnom, kod OOF-a mi nedostaje jedan ključan koncept, možda malo prevarantski, ali potencijalno koristan. Evo situacije - u uredu ste i radite za računalom. Stiže vam mail za koji biste radije da ga niste primili. Ili jednostavno u ovom trenutku nemate rješenje za njega, a zahtjeva brzi odgovor, ili vam se ne da s time petljati u tom trenutku, ili nešto treće. Zar ne biste željeli da postoji neki add-in koji omogućava da u nekom smislenom vremenu, recimo, maksimalno pet minuta od stizanja maila, kliknete na taj mail i pošaljete OOF koji kaže (i laže) kako vas nema u uredu cijeli dan, dva, tri, koliko već želite? Znači ne da imate stalno uključen OOF, već da ga aktivirate i da se pošalje na vaš zahtjev, kao odgovor na određeni mail. Pet minuta nakon stizanja slanja maila to, recimo, više ne treba biti moguće, jer recimo da je pet minuta neki vremenski rok koji se može objasniti zagušenjem Interneta ili pauzom u primanju mailova, tako da druga strana ne bi ništa ni posumnjala. To bi mi dalo prostora da odradim druge stvari, a kod druge strane ne bi uzrokovalo ljutnju što odmah ne odgovaram na mail i ne skačem na prvi mig (slično današnjim nerazumnim ljutnjama ako se netko ne javlja uvijek i odmah na mobitel).

Imao sam s OOF-om i par zanimljivih situacija. Prije dvije-tri godine bio sam na putu i stavio u OOF u stilu „nisam u mogućnosti pratiti mailove, ako je hitno nazovite me na gsm…“. I zove izvjestan gospodin i kaže: „Dobar dan, vaša tajnica mi je poslala poruku da vas nazovem“. Tajnice naravno nemam pa mi je trebalo minutu-dvije da shvatim o čemu se radi.

No OOF ponekad nepotrebno i zakuha neke situacije. Recimo, odete na kraći put ili, još bolje, godišnji. Iako recimo u OOF-u napišete da ćete biti povremeno na mailu, to se zbog vaše ovisnosti proširi na bar jedan sat kroz jutro svakog radnog dana. I ukoliko vam netko pošalje hitan mail, dobije OOF i krene dalje tražiti, razočarano što vas nema kad vas treba. Ukoliko je to netko od nadređenih, zasigurno ne ostavljate dobar dojam. A vi na kraju, ni krivi ni dužni, vidite taj mail kroz maksimalno dan zakašnjenja.

Još uvijek zapravo nisam našao pravi način korištenja OOF-a. Da li ga uključivati ili ne? Apsolutno je koristan u slučaju kad ste potpuno nedostupni, u 90% slučajeva mi je koristan i kad povremeno gledam mailove, bilo putem laptopa, bilo putem mobitela. No zapravo, sve se svodi na ispravno i pametno napisanu OOF poruku. Trenutno je držim na engleskom i hrvatskom, a uvijek je i pametno u OOF-u navesti kome se ljudi mogu obratiti ukoliko vas trebaju zbog neke određene stvari. Zvuči kao da otkrivam toplu vodu, ali toga nikako da se sjetim u trenutku uključivanja OOF-a…

Nakon poduže pauze (putovanja, još nije stigao godišnji) novi post na blog naslovit ću najvećim klišejem među naslovima – ako o temi o kojoj pišete nemate neki vlastiti stav, ili vam se čini da ste se baš mudro dosjetili dobrog naslova, ili ste zapravo samo neinventivan i dosadan autor, to je naslov za vas. Moj je izgovor nešto drukčiji – uvijek mi je taj naslov bio fora baš zbog samog klišeja (nešto tipa kad se Amerikom šećete noseći majicu s američkom zastavom) i htio sam ga iskoristiti (uz izgovor u obliku uvodne pričice). Prethodne postove sam učinio predugima, a sad zbog pauze imam par nepovezanih tema koje bih htio spomenuti (a lijen sam pisati poseban post o svakoj). Pa, krenimo redom…

Za početak, jedna zanimljiva promjena koncepta mjerenja posjećenosti, odnosno rangiranja web-stranica. Nielsen//NetRatings su najavili da stranice više neće mjeriti po broju hitova (page views), već po vremenu provedenom na samom siteu. Razloga ima nekoliko – sve više stranica koristi Ajax, što im omogućava dohvaćanje novog sadržaja i refreshanje bez ponovnog učitavanja web-stranice, a tu je i gledanje video-zapisa na stranicama. Nova metoda dat će bolji pogled na popularnost pojedinih stranica. Po njoj, AOL je skočio na prvo mjesto (6. po broju učitavanja), Google je pao na peto (3. po broju učitavanja)… Koncept mi se sviđa, a već je doista vrijeme da se maknemo od brojenja hitova i sessiona. Pogledajte članak o toj temi na Forbesu.

Ratko Mutavdžić se prebacio na Bloger i otvorio novi blog. Ratko je inače bio voditelj Microsoft Services tima (konzultanti), a sad je preuzeo ulogu DPE grupe, odnosno, postao mi je šef. Veoma je aktivan na blogu (daleko više zadnjih dana nego ja), a kako je trenutno kod nas aktualna Open XML standardizacija, s njegovog bloga možete preuzeti dokument na hrvatskom koji objašnjava važnost Open XML-a i cjelokupnu situaciju. Eto hefe, stižu posjetitelji!

Berislav Lopac na svom blogu u novom postu kaže: „Ako ste pokrenuli startup ili to planirate, a naročito ako vam se barem dio konkurencije nalazi u zemljama s blažom ljetnom klimom, jednostavno si ne možete priuštiti “pustiti mozak na pašu” i uživati u ljetovanju kao većina vašeg društva. Vaša konkurencija se ne odmara, i još pritom ima klimu na svojoj strani“. Na konferenciji na kojoj sam bio prošli tjedan bila je jedna dobra pričica na tu temu (vjerojatno vam je poznata) koja kaže: Zamislite da ste antilopa - svako jutro kad se probudite morate odmah početi trčati, jer i najsporija antilopa mora biti brža od najbržeg lava da bi preživjela. Zamislite da ste lav – svako jutro kad se probudite morate odmah početi trčati, jer i najsporiji lav mora biti brži od barem jedne antilope kako bi preživio. Poanta – kad se probudite, odmah morate početi trčati, jer vaša konkurencija već trči. Eto, možda malo američki, ali prigodno.

Da se vratim na konferenciju na kojoj sam bio prošli tjedan. Radi se o internoj konferenciji, a jedan od govornika je bio Bill Gates. Vjerojatno znate da je i sam Bill najavio da polako odlazi iz tvrtke i napušta mjesto Chief Software Architecta (već ga je tu naslijedio Ray Ozzie). Tranzicija traje dvije godine i u srpnju sljedeće godine trebao bi u potpunosti se prestati baviti Microsoftom kao svakodnevnim poslom, odnosno raditi isključivo kao svojevrstan vanjski savjetnik. Na toj konferenciji je bila i poneka zahvala Bill Gatesu za sve što je napravio. I iskreno priznajem kako mu se u potpunosti divim. Ne zato što je preokrenuo i pokrenuo informatičku industriju, donio računalo na svaki stol (i slične hype rečenice), ili na kraju krajeva, zato što radim u Microsoftu. To mi je sve OK, ali da nije njega, vjerujem da bi se pojavili slični „vizionari“ i napravili sličnu stvar.

Razlozi zašto mu se divim jesu njegove donacije i humanitarni rad. Stvorio je fondaciju trenutno tešku više od 33 milijarde USD (da bi održala status dobrotvorne fondacije, mora godišnje podijeliti bar 5% svoje imovine, što znači da svake godine mora minimalno donirati 1.5 milijardi USD) i u potpunosti se posvetio humanitarnom radu. OK, čovjek je nezamislivo bogat, ali što biste vi napravili nakon što zaradite prvu milijardu? Da li biste nastavili potiho raditi, i dalje nosili stari Casio sat, klatarili se u stolici kad vam je dosadno, napravili nedostupnu i doslovno nevidljivu kuću, i donirali basnoslovne svote u razvoj zdravstva, traženje lijekova i slično? I na kraju, kolika faca morate biti da vašoj fondaciji Warren Buffet donira 30 milijardi USD (uz određene uvjete i kroz određeni period) da s time raspolažete i donirate? O njemu ne znate doslovno ništa, niti kolika mu je jahta (ili da li je uopće ima) pa čak niti koliki je konkretan iznos do sada donirao. Običan čovjek.

Na jednoj od internih tehničkih Microsoftovih konferencija na kojoj sam bio prošle godine, vidio sam i osjetio jednu doista impresivnu stvar. Sve te konferencije imaju keynote predavanja gdje dođu executive osobe i pričaju razno razne vizije tvrtke i slične stvari, nakon čega slijede pitanja. I tako nakon Gatesovog predavanja krenu ljudi s pitanjima, od blesavih do pametnih, od konkretnih pa do fluffy i na kraju se diže čovjek i kaže (po sjećanju): „Ja sam XYZ iz Južnoafričke republike. Nemam nijedno pitanje, već ti se samo želim zahvaliti za sve što si napravio za ljude oko mene. Tvoje donacije u Južnoafričkoj republici su pomogle mojim prijateljima i članovima obitelji u borbi protiv AIDS-a. Ne mogu ni zamisliti kakav bi njihov i moj život bio bez te pomoći koje su primili. Hvala ti i ponosan sam što radim u tvojoj tvrtki“. Nevjerojatna kontra na sva zapravo nevažna pitanja prije toga. Evo i linka na Gates Foundation, a više o povijesti i donacijama pročitajte na Wikipediji.

I za kraj, dodatak prošlom postu o Xboxu. Konzola i dalje rula (lagano poprimam gamerski slang), a dobro je spomenuti i integraciju s Messengerom. Kad se povežem na Xbox Live, poveže me s Messengerom i mogu se preko Xboxa / TV-a dopisivati s ekipom preko Messengera. Ako mi njihova poruka stigne dok igram igru, prikaže mi se mala poruka u kutu ekrana. Totalni mrak.