Jučer sam bio u Skoplju, gdje se održavala dvodnevna konferencija Vizija koja okuplja nešto više od petstotinjak ljudi i zapravo je pandan našim WinDaysima. Održao sam dva predavanja meni bliske tematike – prvo je bilo s naslovom "Advanced web development technologies", a drugo "Microsoft Silverlight". Makedonci uglavnom razumiju naš jezik i obratno, ali predavanja su morala biti na engleskom zbog gostiju s, primjerice, Kosova. Oba predavanja su uključivala dosta demonstracija, neke su bile uspješnije (bar meni osobno, kad pokažem koliko je lako nešto programirati u Silverlightu), neke nešto manje uspješnije (poput freeza bežičnog miša pred 150 ljudi, ali znam se koristiti tipkovničkim kraticama, a i pokoja usiljena šala olakša situaciju).
Sinoć je održan završni tulum konferencije u Hard Rock Clubu gdje mi je troje nepoznatih ljudi pristupilo s pričom u polu-šali "hej, jesi izgubio posao nakon onog danas?". I povrh svega, jedan od organizatora mi se obrati s rečenicom – "čuo sam da si danas pljuvao po Microsoftu, daj da te upoznam s momkom koji se bavi Javom, njemu se svidjelo predavanje".
Nezgodno. Pogotovo ako interno u Microsoftu nosite titulu Evangelist. Naravno, upustio sam se u razgovor da saznam o čemu se radi. Naime, kako mi je jedna od spomenutih osoba rekla, tako se počelo pričati nakon predavanja o Silverlightu. Zašto? Glavni razlog, koliko sam shvatio iz razgovora jest kontekst. Prema njemu, prezentacije na ovakvim konferencijama su uglavnom hvaljenje svog konja, neobaziranje na konkurenciju i predstavljanje najboljih stvari, uz istovremeno prešućivanje onih manje jasnih ili još uvijek nedefiniranih. Kojim god poslom da se bavite i što god da ste imali priliku prezentirati, sigurno ste se barem jednom uhvatili kako na trenutke zvučite kao pravi corporate soldier. Moja prezentacija je, s druge strane, govorila je o konkurentima, stanju na tržištu i, navodno, bila objektivna.
Objektivnost u pravom smislu riječi je vrlo teško ostvariti, pogotovo kad vam u potpisu stoji "Microsoft". Objektivno predavanje bi vjerojatno uključivalo pohvale i kritike svakoj od razmatranih strana i pogled iz trećeg neovisnog lica, što je u ovom slučaju očito neizvedivo, tj. nitko u to ne bi povjerovao. Na to mi nije ni bio cilj – tkogod da je bio na predavanju, otišao je s porukom da je Silverlight budućnost, da ima nadmoćnu arhitekturu i tehnologije i da se danas isplati ulagati u to područje. No na povratku u hotel sam razmišljao zašto su ljudi dobili takav dojam i mislim da znam razlog. Posljednjih mjesec dana sam proveo u razgovorima s velikim brojem korisnika, tvrtki, web-agencija i dizajnera. Većina njih nije dosad nikad čula za Silverlight, ali su itekako čuli za Flash (i većina je poprilično emotivno za njega vezana, razumljivo), kao i za PHP, Linux, Apache, Microsoftove licence, bogatstvo Bill Gatesa, Firefox, kaznu Europske komisije i slično. Da, radi se o poprilično neutralnoj (najblaže rečeno), ali zbog posla pragmatičnoj publici koja na Microsoft gleda kao na nužno zlo i eto, samo im u životu fali jedan nabrijani techie koji će im pričati o novoj najboljoj stvari iz Microsofta, Flash-killeru, promjeni paradigme i sličnim buzzwordima, i uvjeravati ih kako su totalni luzeri ako ne koriste tu tehnologiju.
S obzirom da sam se i sam bavio web tehnologijama prije dolaska u Microsoft i da me dosta poznanstva veže s ljudima koji ne rade na Microsoftovim tehnologijama, imao sam pragmatičan pristup. Znam koje su prednosti Flasha i cijelog Adobeovog koncepta, znam koje su prednosti PHP-a, znam koje su prednosti MySQL-a. Ali isto tako, znam koje su prednosti cjelokupnog Microsoftovog portfelja, od Silverlighta, ASP.NET-a, Windows Servera pa do SQL Servera i apsolutno vjerujem u tehnološku nadmoć. Da ne vjerujem, vjerojatno ne bih ni želio raditi u Microsoftu. Može se sad postaviti logično pitanje što je bilo prije, kokoš ili jaje, moje vjerovanje u ove tehnologije ili početak rada u Microsoftu. No prije Microsofta sam radio kao ASP/SQL developer tako da sam oduvijek vezan za ovu platformu.
No da se vratim na originalnu temu. Na predavanjima sam izjavio stvari poput: "Windows Vista gadgeti nisu originalni koncept, vjerojatno ste već vidjeli Yahoo widgete, a sad je taj koncept ugrađen u Windows Vistu". Ali sam pritom dodao – "No gadgeti u Windows Visti su daleko bolje razrađeni, jer koriste standardne tehnologije – izrađuju se u HTML-u, CSS-u i JavaScriptu". Zatim sam rekao: "Nemojte se zavaravati, Flash je trenutno u verziji 9, ActionScript u verziji 3. S druge strane, Expression Blend je u beti verzije 2, Silverlight je u verziji 1". Ali i nastavio – "No, scenariji koje danas Silverlight u prvoj verziji s lakoćom ispunjava zbog drugačije arhitekture, poput rada s videom i integracije s DOM-om, su trenutno vrlo teško izvedivi u Flashu. Tu je i programiranje u JavaScriptu, što je standard, a i otvorenost i spremanje sučelja odvojeno u posebnu XML datoteku".
Dotaknuo sam se i hrpe razlika između Flasha i Silverlighta, kao i jasnog problema s kojim se sad Silverlight susreće: "Trenutno najveći problem je install-base – svi korisnici imaju Flash preglednik, a Silverlight tek nekoliko postotaka". No opet, dodao – "To je standardni put koji takvi pluginovi moraju proći, čak i ako koristite Firefox morate prvi put instalirati Flash, što pak nije slučaj s Internet Explorerom. Na tome se radi stvaranjem novih i zanimljivih Silverlight projekata, što će potaknuti korisnike na instalaciju, a promjene očekujemo i s nadogradnjom operacijskih sustava i novih verzija preglednika".
Takve stvari smatram očitim i jasnim informacijama, no pretpostavljam da je ljude zaintrigiralo što netko iz Microsofta govori afirmativno o Flashu (za čudo neviđeno, čak ga i Microsoft koristi na nekim svojim web-stranicama) tako da im se u sjećanje urezao samo taj upečatljiviji dio priče. No pitanje koje mi se postavlja – da li vi, u ulozi posjetitelja predavanja, doista dobivate dojam s naših prezentacija, recimo WinDaysa, da nerazumno hvalimo vlastite proizvode, prepričavamo marketinški mumbo-jumbo i postavljamo se potpuno nepragmatično prema tehnologiji?
Ako netko iz Makedonije naleti na ovaj blog – napišite mi što je izazvalo tolike rasprave, jer doista ne vidim ničeg problematičnog. Svi koji me znaju su vjerojatno već dobili dojam što mislim o Silverlightu i koliko energije trošim na pokretanje domaćih projekata. Ne bih to uostalom ni radio da ne vidim svrhu, priliku i konkretne scenarije. Jutros sam opet u uredu i zasad izgleda da i dalje imam svoj posao. Nitko mi službeno nije ništa prigovorio, zapravo ured je poluprazan zbog Security Daysa. Valjda trebam pričekati da glas stigne do Zagreba. Naravno da se šalim, ali ionako sam većinu ovog bloga napisao sinoć pod dojmom.
P.S. Stvari koje me u Makedoniji apsolutno oduševljavaju su cijena taksija (standardna vožnja po gradu, recimo 10 minuta u taksiju, iznosi oko 10 kn; naravno, tu i tamo se nađe kakav prevarant koji napravi dva ekstra kruga oko nekog bloka i naplati 14 kn, nečuveno!), činjenica da imaju neke slične riječi kao Slovenci (pitanja = vprašanja, uopće ne znam otkud dolazi korijen te riječi i otkud im to zajedničko) i što se sa svakim Makedoncem može započeti rasprava o glazbi i njihovom utjecaju na našu domaću estradu (Toše Proeski, Aki Rahimovski, Vlatko Stefanovski, Ljiljana Nikolovska, Valerija Nikolovska), ako vam ikad dosadi pričati o bitovima i bajtovima…