Iako više-manje redovno pratim različita IT istraživanja, eto jednog koje me poprilično pozitivno iznenadilo. Prije nego što se upustim u detalje, moram spomenuti da je Microsoft sponzorirao ovo istraživanje (što doista ne gledam kao na minus ili da bi rezultate trebalo uzeti s rezervom – koja bi se istraživačka tvrtka poput IDC-a dopustila “prodaju” i namještanje rezultata?).

Uglavnom, IDC je proveo istraživanje mission-critical aplikacija u enterprise svijetu – intervjuirano je više od 900 velikih tvrtki iz Amerike, Francuske, UK-a i Njemačke. Mission-critical aplikacije su definirane kao poslovne aplikacije (ne računajući e-mail) koje bi zaustavile poslovanje tvrtke u slučaju da prestanu raditi. Njih tipično održava IT tvrtke, a primjeri su recimo sustav za rezervaciju karata avio-prijevoznika ili obrada narudžbi u lancu maloprodajnih dućana.

Microsoft nije sudjelovao niti utjecao na odabir tvrtki uključenih u istraživanje. Sve tvrtke zapošljavaju više od 1000 zaposlenika (prosječna veličina uključenih tvrtki je 6000 zaposlenika). A rezultati? Iznimno zanimljivi…

• Windows Server drži #1 mjesto među poslužiteljima (52,7%) za pokretanje mission-critical aplikacija
• Windows Server i .NET su #1 aplikacijski server (54,1%)
• Korištenje .NET-a premašuje Javu u tvrtkama svih veličina
• Windows Server je #1 operacijski sustav (46%) za pokretanje mission-critical Java aplikacija
• SharePoint vodi (naprema IBM WebSphereu) kao #1 portal za primarne mission-critical aplikacije
• SQL Server vodi (naprema Oracleu) kao #1 baza podataka za primarne mission-critical aplikacije
• BizTalk Server vodi (prema Oracleu) kao #1 tehnologija za integraciju procesa za primarne mission-critical aplikacije
• Microsoft vodi kao #1 vendor za servisno-orijentirane arhitekture (58,6%)

Za sve detalje o istraživanju i kompletne rezultate pogledajte ovdje, a tu možete pronaći i prezentaciju sa svim informacijama. Iako se svako istraživanje može interpretirati na bezbroj načina (a znamo i hrpu one-linera na temu statistika), izgleda da ove pokazatelje ipak ne treba ignorirati…

Konferencija WinDays 2010 sve je bliža – već za tri mjeseca (preciznije, od 19. do 23. travnja) na novoj lokaciji u Rovinju u renoviranim prostorima TDR-a kreću novi WinDaysi. Za razliku od Opatije, svi konferencijski prostori bit će u sklopu istog kompleksa, a jubilarna deseta konferencija pravi je trenutak za takav radikalni zaokret.

Kao i za svake prethodne WinDayse, i ove godine su pozvani partneri i korisnici da nominiraju predavanja. Danas, srijeda 20. siječnja, je zadnji rok – preostalo je još samo par sati, stoga, ako niste, a želite, požurite. Evo link za nominaciju predavanja.

Ova godina je ujedno i zaokret za mene – nakon 6 godina rada na organizaciji sadržaja konferencije, a od toga tri kao glavni urednik sadržaja konferencije, od ove godine sam s druge strane. Nominiram predavanja, javljam se s idejama za tekstove za WinDays Mrežu, i najvažnije - WinDaysima šetam skoro kao bezbrižan sudionik.

Nadam se da se vidimo na WinDaysima u Rovinju, bilo da ste u ulozi predavača, sudionika ili slučajnog turista…

I dok lagano poglede s 2009. godine usmjeravamo prema 2010., nakratko ću se osvrnuti na proizvod kojeg, iako nosi oznaku 2010, koristim još od davne 2009. godine – PowerPoint 2010. Iako Office 2007 predstavlja velik korak u evoluciji uredskih aplikacija, u mnogim velikim domaćim tvrtkama Office 2003 je još de facto standard. Razloga za to ima nekoliko (od učestalosti instaliranja novih verzija u takvim tvrtkama, preko kvalitete verzije 2003 pa sve do spominjanog novog ribbon sučelja), no već nam pred vratima stoji verzija 2010. Ponekad se zapitam što se još uopće može promijeniti ili dodati Officeu, a da ne postane bloatware?

I onda, svaki put iznova i bez ikakve iznimke, nova verzija Officea mi ponudi odgovor. Možda se u periodu između dviju verzija moj stil rada promijeni pa razvoj Officea jednostavno prati evoluciju mog (i zapravo svačijeg) načina rada. Možda se sve da objasniti teorijom zavjere karakterističnom za neke druge grane industrije, koja kaže da već sad postoji verzija 2030, ali Microsoft na kapaljku ispušta nove mogućnosti da bi imao što prodavati sljedećih dvadeset godina (vjerojatno ne trebam ni reći, ali - iz prve ruke, nije istina). A možda postoji ogroman broj ideja koje se mogu ugraditi u Office da je na kraju pravo pitanje što od svega toga odbaciti da konačan proizvod bude upotrebljiv, praktičan i brz, a opet ne previše različit od prethodnih verzija. Slična je stvar i s novim verzijama Windowsa, no to je za neku drugu temu. Zanimaju li vas neke od tih ideja za buduće verzije Officea, pogledajte Office Labs, a to je samo vrh ledene sante ideja…

No da se vratim na PowerPoint 2010, alat čija me nova verzija doista oduševila. S obzirom koliko smo se svi navikli na klasične prezentacije, mogućnosti PowerPointa 2010 doista mogu privući svačiju pozornost i zapravo predstavljaju opasnost da slušatelje više privuče forma od sadržaja. Čak sam došao u situaciju da na određenom eventu nisam htio koristiti neke tranzicije, jer bi moja prezentacija potpuno odudarala od drugih i ispalo bi da se pravim važan (na što sam spao, da mislim da se mogu praviti važan softverom kojeg koristim). U svakom slučaju, mogućnosti PowerPointa 2010 otišle su za barem korak i pol od verzije 2007.

Ukoliko već niste instalirali Office 2010 beta verziju, pozivam vas da je isprobate. Ukoliko imate PowerPoint 2010, kliknite na File – New – Sample Templates – Five Rules i pogledajte kako izgleda prezentacija nove generacije – zar nije vrijeme da se odmaknemo od naslova i pet bulleta po svakom slideu? Ukoliko pak nemate PowerPoint 2010, pogledajte video te prezentacije, uz napomenu da je sve izrađeno u PowerPointu (čak su na kraju videa savjeti kako to napraviti). Izvoz prezentacije u video-format, kao što je napravljeno u ovom slučaju, je standardna mogućnost novog PowerPointa, a zanima li vas što još sve može PowerPoint 2010, pogledajte ovdje i ovdje. Volite li više gledati filmove nego čitati, pogledajte edukativni video na YouTubeu o mogućnostima PowerPointa 2010. Evoluirajte svoje prezentacije!

Danas već i ptice na grani pjevaju o preopterećenosti informacijama, ogromnoj količini podataka kojim nas redovito zasipaju i sve težim razdvajanjem žita od kukolja. To se uvelike odnosi i na e-mailove – često se iznenadim kad vidim kako ljudi upravljaju vlastitim inboxom i, općenito, e-mailovima, što spremaju i backupiraju, što automatski brišu i kako se u tome svemu snalaze. Prije Microsofta broj mailova s kojima sam se dnevno susretao je bio relativno malen i sve sam držao u glavnom direktoriju s nekoliko specifičnih poddirektorija. Zapravo, i e-mail sustav je bio drukčiji – radilo se o običnom POP3 principu u kojem se svi e-mailovi skidaju lokalno. prvenstveno zbog tadašnjih ograničenja na prostor na poslužitelju.

Danas sam itekako zadovoljan korisnik Exchange Servera, što je možda očekivano uzme li se u obzir gdje radim. Exchange omogućava držanje e-mailova na serveru i spremanje u lokalne mape, takozvane Personal Foldere (zapravo, to se može postići i na svakom klasičnom POP3 e-mail sustavu). Po dolasku u Microsoft, netko me upozorio da promislim kako ću si organizirati e-mailove, što ću držati na serveru, što ću spremati u lokalne mape, a što ću arhivirati. Nisam to shvaćao toliko ozbiljno (ne’š ti problema složiti mailove), ali na svu sreću sam odabrao dobar način, a on se može svesti na nekoliko konkretnih savjeta:

• Sve e-mailove na kojima nešto radim ili su mi nužni u svakodnevnom poslu držim na poslužitelju, odnosno u inboxu
• Sve e-mailove s kojima sam završio ručno pospremam u lokalnu mapu za trenutnu godinu
• Stare e-mailove iz lokalne mape arhiviram u posebne lokalne mape za svaku godinu

Zvuči jednostavno, ali iskreno, nisam vidio puno kolega sa sličnim principom. Rezultat ovakvog pristupa jest da u prosjeku imam 40-ak e-mailova na poslužitelju, odnosno u inboxu, što se sinkronizira i s mojim mobitelom, a mogu im pristupiti i preko Outlook Web Accessa. S druge strane, sve završene stvari lako pronalazim (ako mi uopće i trebaju) u lokalnoj mapi za trenutnu godinu. Ovako ni ne brišem e-mailove, samo ih pohranjujem u neki od poddirektorija lokalne mape, koji su pak organizirani za interne e-mailove po grupama i ljudima, te eksterne e-mailove po tvrtkama ili važnijim duljim projektima.

Lokalna mapa mi je za ovu godinu već narasla na više od 2 GB. Računajući to u broju e-mailova naprema broju radnih dana (recimo da je do sada bilo 225 radnih dana ove godine, više-manje, ne računajući godišnje odmore), saznao sam da sam dosad poslao 2826 mailova, što daje oko 12 poslanih e-mailova dnevno (zapravo, 12.56, ali teško mi je pojmiti tih 0.56 mailova poslanih svaki dan). A ove godine sam mijenjao posao i bio puno više van ureda. Gledajući samo primljene e-mailove i ne računajući kojekakve interne ili eksterne mailing liste ili distribucijske grupe, dobio sam oko 6400 mailova, što je više od 28 mailova dnevno. Pročitanih i odrađenih, na bilo koji način. Primjerice, samo u vezi WinDaysa sam ove godine primio 644 e-mailova od ljudi van ureda, znači ne-Microsoftovaca.

Toliko o količini informacija, a e-mailovi nisu jedina dimenzija komunikacije. Nema tog sustava koji će nam pomoći biti organizirani, ako se sami ne znamo organizirati. Naravno, svako zna kako njemu paše i kako je najproduktivniji, no čisto sumnjam da neki koncepti koje sam vidio imaju i “o” od organiziranosti… Kako vi organizirate svoje e-mailove i s kojom se količinom e-mailova svakodnevno nosite?

U posljednja dva-tri tjedna javilo mi se mnoštvo prijatelja, nekoliko i već zaboravljenih, a i neki koje još i ne poznajem – razlog tome je reklama u dnu Windows Live Messengeru (i vjerojatno Hotmailu) na kojoj piše “Luka Abrus druži se s pravom ekipom!”.

Microsoftove demonstracije i primjeri često se vrte oko ljudi, odnosno prikazuju se neka imena, bilo da se prezentiraju mogućnost komunikacije, poslovne inteligencije ili pak budućnosti računarstva. Uvijek netko s nekim komunicira, stvara neke datoteke i vide se konkretna imena ljudi i tvrtki. Iz tog razloga Microsoft interno održava listu “čistih” imena, odnosno imena koja se smiju koristiti bez straha da će netko biti tužen. Primjere imena tvrtki ste već sigurno vidjeli, recimo AdventureWorks, Contoso ili pak popularni Northwind (ima čak o tome i na Wikipediji). Za imena ljudi je pak postojala lista gdje se svaki zaposlenik mogao prijaviti i dozvoliti korištenje njegovog imena u demonstracijama ili reklama. To je do nas došlo prije skoro 5 godina i većina nas se prijavila.

Od tada, naišao sam na svoje ime u nekoliko demonstracija (ima recimo primjera na MSDN-u) i promotivnih videa, a naišao sam na imena i niza drugih ljudi iz ureda (primjerice, na slikama pri instalaciji Messengera). A eto, sad je moje ime iskorišteno u reklami za integraciju Facebooka i Messengera – sasvim slučajno, ali bar sam se čuo s mnogim prijateljima!

Nekad davno, prije nego što se moje pisanje svelo na uređivanje WinDays Mreže i pokoji članak te ovaj blog, aktivno sam pisao u Bugu i Mreži. Naravno, stalno razmišljam kako bih trebao dovršiti tri teksta koji mi već dulje vrijeme stoje u draftu i malo se pokrenuti, ali do tada – eto novi post. Među mojim tekstovima moglo se naći doista svašta, od prikaza tehnologija, softvera pa sve do tehničkih radionica, a u to vrijeme su nastale i tri knjige o razvoju za web. Često sam u međuvremenu razmišljao kako to spojiti s Microsoftovim svijetom u kojem se trenutno nalazim, dok prije otprilike dvije i pol godine nije došla prilika – s MSDN-a je došao poziv za pisanje tekstova za početnike, javio sam se, napisao ih, prošli su striktnu jezičnu korekciju, i eto ih objavljenih na webu! (samo da razjasnim, cijeli proces je kratko trajao, objavljeni su na webu još od veljače 2007. godine, pa je valjda sad već krajnje vrijeme da to spomenem na blogu :)

Stoga, ako želite ući u svijet razvoja za web, zanimaju vas JavaScript i CSS, a engleski vam nije stran za učenje novih stvari, pozivam vas da ih pročitate:

• Introduction to JavaScript
• Introduction to CSS

Članke možete preuzeti u PDF formatu ili čitati online, kako vam odgovara. Oba članka su inače dio Beginner Learning centra na MSDN-u, pa tamo možete pronaći i više zanimljivih stvari za učenje – pročitajte sumarni blog post. Ugodno čitanje!

Microsoft ima pozitivni hype! Tradicionalno negativni anonimni komentari po forumima odjednom su postali pozitivni, svi pričaju o Windowsima 7, a osim u tradicionalnim medijima, o njima se piše i po domaćim blogovima koji uopće nemaju veze s IT-em.

Windowse 7 koristim u produkciji na laptopu od prve bete (još tamo od siječnja ove godine), a na kućnom PC-u od RC verzije. O kvaliteti proizvoda dovoljno govori i činjenica da je beta 2 verzija proizvoda preskočena – beta 1 je bila toliko kvalitetna da je sljedeća objavljena verzija bila RC (Release Candidate). Zanimaju li vas nazivi razvojnih verzija u ciklusu razvoja softvera, pogledajte Software Release Life Cycle.

S obzirom da već deset mjeseci živim s Windowsima 7, možda me malo i preskočilo trenutno oduševljenje sa svim novotarijama koje su novi Windowsi donijeli. Vrtim u glavi mogućnosti bez kojih doista više ne mogu zamisliti svakodnevni rad, a to su:

• Dulji rad na laptopu na bateriji. Da ne ulazim u tehnikalije, evo zanimljivog članka na tu temu, a u praksi meni to znači da u High Performance načinu rada (koji troši najviše struje, znači bez neke štednje kroz Balanced način rada), baterija mi traje 3 sata. S obzirom da sam često van ureda, zaboravljanje punjača od kuće više nije toliko problematično, a sad sam najčešće i vrlo lijen na sastancima uopće vaditi taj punjač i spajati ga. A uostalom, Balanced način rada mi je sasvim dovoljan (malo se smanji svjetlost monitora i naprave još neki ustupci performansama) pa se to vrijeme i produljuje.
• Jump liste. To je jedna od novih stvari u sučelju Windowsa 7, a svodi se na to da desni klik mišem na ikone u taskbaru otvara listu dokumenata ili lokacija otvaranih tim programom. Pa tako desni klik na Windows Explorer ikonu otvara listu nedavno otvaranih foldera, a desni klik na Word listu posljednje otvaranih dokumenata. Brzo, praktično i stvarno korisno… Link s videom!
• Ima toga još – trenutno pretraživanje svega na računalu, Play To u Windows Media Playeru, izvrsne teme i pozadinske slike, činjenica da sve u njima funkcionira bez ikakvih problema i to na svakakvom hardveru (moje kućno računalo je sve samo ne novo)… Neću ići dalje s nabrajanjem stvari koje su se meni uvukle pod kožu, jer nema smisla – koga zanima što sve Windowsi nude, a nije ih još sam isprobao, evo novotarija.

Prošli tjedan su Windowsi 7 i službeno pušteni u prodaju, a na hrvatskom launchu imali smo i nekoliko zanimljivih domaćih projekata. Recimo, Antenu Zagreb možete slušati direktno kroz Windows Media Player (nalazi se u katalogu lokalnih radio stanica dostupnih kroz samo sučelje), a Tisak Foto nudi online naručivanje ispisa fotografija direktno kroz Windowse i dostavu gotovih fotografija na najbliži kiosk. Radi se o odličnoj inicijativi s kojom sam upoznat od samog početka i inicijalnih sastanaka i koja na jednostavan način spaja sučelje Windowsa i fotografije koje korisnici imaju na svom računalu sa servisom Tisak Foto. Više o svemu tome zajedno sa screenshotovima na svom blogu ima Darko Jovišić, pa bacite pogled.

Ovo sunce vani budi nostalgiju za ljetom, odoh printati neke slike! :)

[Dodatak] Glavni razlog zbog kojeg sam krenuo pisati ovaj post sam negdje u međuvremenu zaboravio (krivim Tisak Foto koji me odvukao na drugu stranu). Uglavnom, naletio sam na video-reklame za Windows 7 na Microsoftovim stranicama i oduševile su me! Dvije su grupe tih videa – “Windows 7 was my idea” (odlično!) i “7 second demos” (brzi demo neke mogućnosti Windowsa 7 u 7 sekundi, naravno). Obavezno pogledajte!

Nedavno sam radio na prezentaciji mogućnosti SQL Servera 2008 u okruženjima gdje je potrebna visoka dostupnost. Ukoliko su takvi scenariji potrebni i u vašem okruženju (vrlo prometne i važne web-aplikacije, financijske transakcije, ključne poslovne aplikacije i slično), pogledajte prezentaciju.

Ono što je najvažnije u cijeloj priči jest da su podržane sve napredne mogućnosti koje biste pritom zahtijevali od baze podataka. To su database mirroring, replikacija baze, log shipping, backup i restore, klaster i database snapshot. Dodatno, tu su i mogućnosti koje ubrzavaju podizanje baze, kao što su napredne restore mogućnosti (online, piecemeal i page-level), djelomična dostupnost baze i kad su sekundarne datoteke oštećene, online stvaranje indeksa te dinamičko rekonfiguriranje pri dodavanju novog CPU-a ili memorije u poslužitelj. Ako ni to nije dovoljno, tu je i Resource Governor kojim se može odrediti koliko određena aplikacija ili korisnik može trošiti resursa, što bitno olakšava upravljanje opterećenjem poslužitelja. Sve su to mogućnosti enterprise verzije SQL Servera 2008, a pritom je važno napomenuti da, za razliku od konkurentskih proizvoda, enterprise verzija je sveobuhvatno rješenje koje sadrži sve te funkcionalnosti te nije potrebno kupovati nikakve dodatne module (jer uostalom niti ne postoje). Zanima li vas kako sve te mogućnosti upotrijebiti u praksi, pročitajte whitepaper “High availability on SQL Server 2008”.

I dok već gledamo unaprijed prema novoj verziji, SQL Serveru 2008 R2, evo još par zanimljivosti vezanih uz SQL Server 2008 platformu.

• Razmišljate li o podizanju SQL Server klastera i replikacije (ili čak o naprednom scenariju, kao što je geografski klaster, u kojem su povezani poslužitelji na udaljenim lokacijama), svakako pročitajte dokument “Using Replication for High Availability and Disaster Recovery: A SQL Server 2008 Technical Case Study and Best Prectices”. Iza ovako sveobuhvatnog naziva krije se detaljan opis svih koraka izrade klastera, od planiranja (odabir pravog rješenja na SQL Serveru), dizajniranja (od baze do replikacije), stabiliziranja rješenja (unit testiranje) pa do testiranja sustava i performansi.
• Ukoliko želite više informacija o podizanju geografskog klastera na Windows Server platformi, prvi korak neka vam bude Microsoftova početna stranica na tu temu. Za dodatnu edukaciju pogledajte video predavanje na TechNetu pod nazivom “Geographically Dispersed Failover Clustering in Windows Server 2008 Enterprise (Level 300)”.
• Licenciranje je pun pogodak – za licenciranje visoko dostupnog rješenja u kojem postoji primarni server koji nosi potpuno opterećenje te sekundarni server koji se uključuje tek kad prvi ispadne, nužno je licencirati samo primarni (aktivni) poslužitelj. S obzirom da se sekundarni (pasivni) poslužitelj uključuje tek u slučaju ispada primarnog, njega nije potrebno licencirati. Licenca je ipak potrebna tek ukoliko se sekundarni koristi dulje od 30 dana kao glavni (što znači da je ipak prešao u aktivnu upotrebu). To je najefikasniji način licenciranja od svih konkurentskih rješenja i doista olakšava izradu naprednog visoko dostupnog rješenja na SQL Serveru.
• Možda nevezano, ali korisno - baza podataka se može u potpunosti kriptirati. Transparent data encryption je, kako joj ime kaže, enkripcija u potpunosti transparentna za korisnika ili aplikaciju (što je korisno ako želite dodatno zaštiti bazu neke treće aplikacije). Korištenje TDE-a donosi udar na performanse 3-5% što je u potpunosti prihvatljivo. Alternativa je enkripcija pojedinih polja (složenije za izvesti, nužni su programerski zahvati u aplikaciju) ili enkripcija datotečnog sustava gdje je smještena baza (preveliki udar na performanse). Dodatno, za upravljanje ključevima mogu se koristiti i Hardware Security Moduli, dakle neovisni alati. Više informacija…

Koga dodatno zanima tematika, trkom na Microsoftove stranice posvećene visokoj dostupnosti uz SQL Server 2008 (odnosno Always On tehnologije). Ugodno čitanje!

Danas je u Zagrebu održana Ekobitova konferencija DevArena koja je okupila 150-ak razvojnih i sistemskih inženjera. Radi se o pravoj tehnološkoj konferenciji koja je započela kao interna Ekobitova konferencija da bi se kroz vrijeme otvorila za javnost. Ekobitovi predavači vrlo su stručni i vični predavanjima, što pokazuju njihove ocjene s Microsoftovih konferencija, a unutar tvrtke ima pozamašan broj priznatih stručnjaka te se jednostavno njeguje predavačka kultura. Predavači na Ekobitovim konferencijama su i ljudi izvan Ekobita pa sam tako i ja ove godine sudjelovao s predavanjem “InfoPath u praksi”.

Ideja za predavanje došla je iz činjenice da relativno malen broj ljudi poznaje (a još manji broj koristi) mogućnosti InfoPatha. Ukratko, radi se o alatu za izradu formulara koji se potom mogu ispunjavati direktno kroz InfoPath ili, praktičnije, putem weba na SharePoint portalu. Scenarija za korištenje InfoPath formulara doista ima mnogo, no prikladniji su za veće tvrtke s definiranim poslovnim procesima – primjerice, kroz InfoPath se mogu riješiti zahtjevi za godišnjim odmorima, expense reporti, zahtjevi za dozvolama na internet IT sustave, i općenito zahtjevi bilo koje vrste kojih zahtijevaju odobravanje ili malo složeniji proces u pozadini. Tradicionalno, ti se zahtjevi najčešće rješavaju putem papira – ispunite zahtjev, popunite sva polja, predate ga nekom, on krene na svoj put i do vas dođe konačan rezultat nakon određenog vremena.

Problemi su očiti – što s krivo ispisanim zahtjevima? Kako pratiti sve pristigle zahtjeve? Kako najefikasnije voditi proces odobravanja? Kako arhivirati ili pretraživati zahtjeve? Što je s revizijom, ukoliko se radi o zahtjevima koji imaju utjecaja na interne IT sustave?

Na predavanju sam govorio o konkretnom scenariju korištenja InfoPatha koji uključuje InfoPath alat za dizajniranje formulara, SharePoint Server za listu svih zahtjeva (klikom na New, odnosno pri dodavanju novog elementa u listu otvara se web-formular temeljen na InfoPathu i korisnik stvara novi zahtjev koji se pohranjuje u tu listu, dakle za ispunjavanja formulara korisnik ne treba imati instaliran InfoPath) te vlastitu .NET aplikaciju koja analizira pristigle zahtjeve i omogućuje bolji uvid u podatke. S obzirom da InfoPath formular rezultira s XML datotekom, sve ispunjene formulare je jednostavno programski čitati, obrađivati i raditi s njima što god treba. Tako je u mom scenariju napravljena jednostavna web-aplikacija koja se spaja na SharePoint listu, dohvaća sve zahtjeve određene osobe, slaže ih vremenski od najstarijeg prema najnovijem te daje sumarni pogled na sve dosadašnje zahtjeve.

SharePoint se pak brine o pretraživanju, sortiranju i arhiviranju svih zahtjeva, a kroz njega je riješen i proces odobravanja ugrađenim workflowom. Iskoristio sam i mogućnosti SharePoint Designera za izradu malo naprednijeg workflowa koji prati formular kroz različite faze te šalje mail odgovarajućim osobama (odobravateljima), ovisno o stanju zahtjeva.

Iako sam dobar dio predavanja proveo u Virtual PC okruženju demonstrirajući rješenje u praksi, ukoliko vas detaljnije zanima arhitektura i kako InfoPath možete iskoristiti na vlastitom primjeru unutar svoje organizacije, pogledajte prezentaciju s konferencije na Slideshareu. A za dodatna pitanja, tu sam…

[Dodatak] Na predavanju se pojavilo pitanje o objavi formulara koji sadrži Master-Detail polja kao web-formulara – evo i odgovora u obliku detaljnog how-to rješenja…

Project Gemini, tehnologija za analizu podataka koja Excelu donosi neslućene mogućnosti, dobila je svoje službeno ime – PowerPivot. O tome smo pričali na IDC BI Roadshowu, a jedna je i od tema Microsoftove SharePoint konferencije koja se upravo održava u Las Vegasu. PowerPivot donosi revolucionarni in-memory engine koji omogućava korisnicima analizu i obradu ogromnih setova podataka direktno u Excelu (govorimo o milijunima zapisa, odnosno redova u tablicama). Ti se podaci mogu prikupljati iz više različitih izvora, od baza podataka (svih mogućih) preko Atom feedova (za izvještaje iz SAP-a recimo) do izvještaja iz Reporting Servicesa. I kao što sam rekao u prethodnom postu, gotove analize se mogu objaviti na SharePointu te ih tamo i drugi mogu izvršavati, analizirati ili pak nadgledati i njima upravljati.

Zanima li vas više što je to tako revolucionarno u Geminiju, odnosno PowerPivotu, pogledajte službene stranice na adresi powerpivot.com. S obzirom da PowerPivot donosi funkcionalnost u klijentsku stranu, Excel 2010, i serversku stranu, SharePoint 2010, pogledajte što zapravo donosi PowerPivot for Excel 2010 i koje su novosti za IT i administratore poslužitelja na kojima se izvršavaju ti izvještaji.

PowerPivot je i službeno ugledao svjetlo dana – stay tuned!

[Dodatak] Ratko je objavio zanimljiv post na temu PowerPivota na svom blogu, ali bih ga ja možda ipak nazvao “Microsoft BI – jesmo li spremni biti Snjeguljica”, a rudarenje, odnosno ulogu patuljka, prepustio samom alatu :)